VOLIO SAM JEDNOM
volio sam jednom
davno
do neba
do zvijezdau osamljenoj kući na kraju svijeta
uz dvije svijeće
pod tankim pokrivačem
probuđenu iz zimskoga snapio sam dah
s njenih usanaudisao zrak
koji je izdisalaizgarali smo do blažene nemoći
nebrojeno puta
predajući se strasti
kao sudbiniznajući da jutro odnosi čaroliju
pokušavali smo
jedno u drugom ostaviti
neizbrisive tragove
za vječnostvolio sam jednom
davno
do neba
do zvijezdau osamljenoj kući na kraju svijeta
OBLAK TUGE
često te promatram
zamišljenu
dok odsutnim pogledom
brišeš daljinuznam
kasno je
oblak tuge kleknuo je na zemljui nećeš mi vjerovati
ako kažem
da u meni još žive sjećanja
nedovršene slike
da još pamtim
sve dodire
mirise
i oblike
minulih vremena
sve ono
čega više nemaznam
kasno je
oblak tuge kleknuo je na zemljuali poslušaj
u meni još buja proljeće
i tisuću ptica
put neba polijeće
i ja bih opet
kada bi ti htjelaznam
kasno je
oblak tuge kleknuo je na zemlju
JUČER JE UMRLA LJUBAV
jučer je umrla ljubav
zauvijek će u meni ostati
nježnosti neizrečeneoprosti
jučer je umrla ljubav
i danas više nije važno
tko je koga volio više
ja tebe
ili ti mene
neka riječi ostanu nedorečenejučer je umrla ljubav
zapalimo svijećuja za novu tugu
ti za novu sreću
DOK ODLAZIŠ
Tebi je svejedno.
Zadovoljna odlaziš
i ostavljaš mi naš grijeh
kao divlji cvijet.Tebe nije briga.
Odlaziš žurno,
kao da ničeg nije bilo,
i vraćaš se u svoj svijet.Ti ne mariš.
A ja čuvam ovu ljubav
kao skriveno blago –
jer nemam drugu.Tebi je lako
jer ti imaš njega.
Ja nemam nikog –
samo tebe i tugu.
DVA SVIJETA
Ti živiš u svijetu
pompoznih ručkova,
glamuroznih večera
i skupih automobila.Tvojim svijetom gospodari novac.
Ja ne pripadam u taj svijet.
Ja živim na raskrižju
stvarnosti i snova.
Na nepočešljanim livadama
prodajem suze.
Što ću ti ja?
Iznad mene je nebo
zeleno.
LJUBIČASTA KABANICA
Znam da je ovo kraj.
Pronašao sam slobodno mjesto
u albumu sjećanja
i spremam te
među izgubljena nadanja.Žao mi je.
Tako smo dugo gradili,
a tako olako izgubili
sve što smo imali.
I nije mi lako reći zbogom.Ne plači,
možda se jednom opet sretnemo –
negdje, u nekom novom vremenu.
Možda te pronađem,
možda me pronađeš.Prepoznat ćeš dodir mog pogleda.
Prepoznat ću madež na tvom lijevom koljenu.
Obogaćeni iskustvom ovoga života,
možda naučimo cijeniti ljubav i priliku
koja nam je, još jednom, darovana.A do tada – zatvaram album.
Ne označavam stranicu.
Odlazim u kišu nadošle jeseni
i sa sobom, da ne pokisnem,
uzimam tvoju ljubičastu kabanicu.
NA SPOREDNOM PUTU
Na sporednom nekom putu,
u mraku starog parka
ljubili smo se, voljeli,
svu bol ovog svijeta preboljeli.Na sporednom nekom putu,
nad kojim crne sjene kruže,
postali smo dio vječnosti,
željeli smo trajati duže.Na sporednom nekom putu,
obavijenom mirisima ruža,
moja duša i danas
za tvojom ruke pruža.
PRAZNA TIŠINA
Poslije svega,
kako je malo pjesme
ostalo između nas.
Ne susreću se pogledi,
ne čujem ti glas.Samo prazna tišina
ispunjava vrijeme
u kojem više nema
ni tebe, ni mene.Zbornik V. recitala ljubavne poezije “Željka Boc”, Marija Bistrica, 2008.
ŽELJA
Kako bih rado još jednom
dodirnuo ti lice
i pričao gluposti,
razne besmislice,
samo da izmamim osmijeh
i probudim nadu.Kako bih rado opet
prošetao s tobom po našem gradu,
ponosan i sretan
što pored mene blistaš,
kao mlada šuma listaš
zaštićena od svih sjena.Rado bih još jednom
razmrsio ti kosu,
zatvorio oči i pustio
neka škaklja me po nosu
dok punim plućima udišem mirise
mjesečevih mijena.O, kako bih rado
ljubio ti grudi,
pustio srce neka lupa
i neka skroz poludi
kao u ona sretna
minula vremena.Kako bih rado još jednom
čuo tvoj glas dok me doziva.
Hrlio bih i vraćao ti se
ne jednom, već stoput,
kao jeka –
tebi koja me zoveš
izdaleka,
izdaleka.Zbornik II. recitala ljubavne poezije “Željka Boc”, Marija Bistrica, 2005.
PRIZNAJEM
Što je ljubav,
tad još nisam znao.
Na dlanu sam imao
skriveno blago svijeta,
a ja sam laži krao!Ti si znala.
Stoput opraštala.
I znao sam da znaš…
Nije mi bilo važno:
idemo dalje, daj što daš!…
Danas se kajem.
Dolazim na mjesta
gdje smo nekad bili,
na ljubav prisegnuli,
od drugih se krili…Misle da sam sretan.
Dobro znaš da nisam:
bez tvoje ljubavi
jadan sam i bijedan…
Nisam je bio vrijedan.
OTKAD SI OTIŠLA
Otkad si otišla,
vrijeme je za mene stalo.
Sve nekad veliko i bitno,
sad je nevažno i malo.Baš nitko i ništa
ne može ispuniti prazninu.Dok bila si ovdje,
ja imao sam budućnost.
Otkad si otišla,
imam samo sudbinu.
ZAPJEVAJMO NOĆAS
Zapjevajmo noćas, draga,
za sve koji će, poput nas,
noćas voljeti posljednji put
ne misleći na sutra.Podarimo pjesmu, mila,
svima koji će, kao mi,
noćas dogorjeti poput svijeća
ne dočekavši jutra.Zapjevajmo noćas, jedina,
ljubavi koja nam spomenik diže,
kraju koji nam je svakog trena
– sve bliže i bliže.Hrvatskozagorski književni zbornik 2009, HZKD, Klanjec, 2019.
KRENI
ako jednom
umorna od svega
poželiš pobjeći na skrovito mjesto
gdje te nitko neće naći
kreni
na tebe čekaju
svi moji putovi
moje livade i rijeke
razlistane šume
cijeli moj neotkriveni svijetako jednom
prevarena i osamljena
poželiš naći srodnu dušu
svoje drugo ja
kreni
pokušat ćemo skupa
s rukom u ruci
krenuti u susret
probuđenom snu
TEBI
tebi
koja živiš u mojim pjesmamatebi
koja znaš za moja lutanjatebi
koja imaš oči ukrašene bolomtebi
koja osmijehom budiš nadutebi
koja tiha prolaziš kroz dantebi
koja mirisom kradeš mi santebi
koja si promijenila moj svijettebi
moja zvijezdo urotnicetebi povjeravam svoju najveću tajnu
SAMO MOJA ŽELJA
Živimo svatko na svojoj strani svijeta.
Mi nećemo nikad
zajedno sjediti za stolom
na nedjeljnom ručku.
Nikada nećemo
jedno drugom donijeti
šalicu toplog čaja
u krevet.
Nećemo skupa
slaviti rođendane
ni praznike naše ljubavi.
Nikad.Živimo svatko na svojoj strani svijeta
i nemoj me uvjeravati
da je istina
ono što ne postoji.Mi smo samo moja želja.