DODIR

PJESME SE RAĐAJU

ako ponekad
na meni primijetiš
iznenadnu sjetu
netragom odlutale misli
neobjašnjivu tugu
nemoj tada pomisliti
da volim ženu drugu

to samo stihovi nastaju
pjesme se rađaju

Kreni prema meni, HZKD, Klanjec, 2004.

KOSA

u šumi tvoje guste kose
zapleću se vjekovi
priče iz davnina nose
jesenji mirisi

Bijela ptica, Narodno sveučilište Zabok, Zabok, 1997.

OČI PUNE MJESEČINE

U tvojim očima ima tuge,
ali ima i mjesečine.
U tvojim očima sanjare
plavetne daljine.
Tvoje oči poput zvijezda
na zapadnom nebu sjaje.
U očima tvojim snenim
iskon svemira traje.
Zato, ne skrivaj oči
ni kad suza okom ti mine
jer u tvojim očima ima tuge,
ali ima i mjesečine.

Bijela ptica, Narodno sveučilište Zabok, Zabok, 1997.

REKLA SI

rekla si jednom
ljubav
to smo ti i ja

ako nije tako
onda
ljubav
ne postoji

Kreni prema meni, HZKD, Klanjec, 2004.

DODIR

Misao na misao –
kovitlac.
Riječ na riječ –
bura.
Riječ na misao –
uragan.

Takneš me.
Čini se slučajno.
Tvoj dodir
zaustavlja vrijeme,
moju misao
i moju riječ.

Još me dodiruješ,
ali sada znam
da nije slučajno.

ZA MENE STVORENA

Neka te opišem!?
A zašto?

Tako,
htjela bih čuti,
tvojim riječima…

Pa, dobro.
Pokušat ću.
Iako, neće biti lako.
Dakle…

Plaha.
Nježna.
Samozatajna.
Istinoljubiva.
Srčana.
Odana.
Povjerljiva.
Prijateljska.
Bliska.
Simpatična.
Privlačna.
Lijepa.
Mirisna.
Nasmijana i sretna,
a ipak sjetna.
Ponekad nestrpljiva
i ćudljiva.
Marljiva.
Brižna.

Ne znam
što bih više rekao,
tako je mnogo toga…

Za mene stvorena od Boga!

Junak svoga vremena, HZKD, Klanjec, 2015.

OPROSTI

Oprosti
zbog slutnje izrečene.

Bez tebe
ja sam čovjek bez sjene.

Oprosti
jer volim te
do bola,
iskreno,
i kajem se
za svaku grubu riječ
tebi rečenu,
za svaku sekundu ljubavi
u sumnji izgubljenu.

Bijela ptica, Narodno sveučilište Zabok, Zabok, 1997.

ZAUVIJEK MI

Ti si žena koja je najčešće u mojim mislima.
Trenutci koje provodimo zajedno za mene su,
i nakon svih ovih godina,
divna čarolija,
nerješiva zagonetka nagonskog pripadanja
koja želim da još dugo traje.

I neću dopustiti nikom da ju kvari.
Nemoj ni ti.
Jer ti si moja
i ja sam jedini muškarac kojem pripadaš.
Znam da, duboko u duši, i ti to osjećaš.
Znaš da je tako
i da će tako zauvijek biti.

JA i TI.

Zauvijek MI.

Junak svoga vremena, HZKD, Klanjec, 2015.

NAKON TOLIKIH GODINA

Nakon tolikih godina
provedenih skupa,
nakon radosti i kajanja,
žalosti i nadanja,
poslije poplava i suša,
ti i ja – dva smo tijela,
a jedna duša.

Nakon tolikih godina
provedenih skupa
nismo više potrebni
ni djeci,
ni rođacima,
ni prijateljima,
ni znancima.

Nakon tolikih godina
provedenih skupa,
vezani srebrnim nitima starosti
jače nego lancima,
koračamo ulicama našega grada
držeći se za ruke –
zanimljivi još samo strancima.

Bijela ptica, Narodno sveučilište Zabok, Zabok, 1997.

NEMOJ ZABORAVITI

Nemoj me zaboraviti.
I kad jednom odem,
bit ću s tobom kroz svoje pjesme.
U njima ćeš naći odgovore
na sva pitanja.
Bit ću s tobom u kasne večeri
i u rana svitanja.

Nemoj nas zaboraviti, nikad.
Čuvaj ljubav
za koju smo se toliko borili,
od drugih ju krili.
Nemoj nikad zaboraviti
što smo željeli,
što smo jedno drugom bili.

Pamti naše lijepe,
ukradene trenutke,
vrele poljupce i strasne dodire
u polutami moje sobe.
U njoj smo gradili svoj svijet:
svijet bez zavisti i pakosti,
bolji svijet bez zlobe.

Sjeti se naših dugih razgovora,
ponekad i bez riječi:
o životu, ljubavi, smislu,
o ljudima i sreći.
Zaneseni, sanjali smo
kako ćemo ukrasti vrijeme
i pobjeći.

Nemoj me zaboraviti.
Nek’ te korak preko ruba
ne odvoji od mene.
Čuvaj naše uspomene.
Nemoj nas nikad zaboraviti
jer ja, sigurno, neću.
Moli za nas i zapali svijeću.

NEDOVRŠENA PJESMA

Jedan muškarac
i jedna žena –
pjesma za sva vremena.

Bijela ptica, Narodno sveučilište Zabok, Zabok, 1997.