SPASONOSNO JEDINSTVO
Otkud tolika razmimoilaženja
među ljudima –
kad znamo da nam ne donose
ništa dobro?Zar su naša poznanstva,
prijateljstva,
naše ljubavi
i zajedništva –
tek puka slučajnost,
proizvod prostora koji nas spaja?Jesu li naši nesporazumi,
neslaganja,
naša neshvaćanja
i nerazumijevanja –
samo datost vremena
koje nas mijenja i razdvaja?Možda čovjek nije dorastao
slobodnom voljom izgraditi
trajno jedinstvo.
Možda je ono nedostupno
bićima sazdanim od praha –
pa svojim nastojanjima
samo povećavamo jaz među nama.Možda spasonosno jedinstvo,
koje nam svima treba,
ipak može doći samo s Neba!
DIMENZIJA SVIJESTI
Stvorio je Zemlju i udahnuo ti dušu.
Dao ti je Zakone.
Darovao ti je slobodu,
obećao život vječni.
A ti?Uništavaš planet na kojem živiš.
Oduzimaš život koji nisi dao.
Izmišljaš zakone po svojoj mjeri.
Ograničavaš drugima, a uzimaš sebi.
Klanjaš se lažnim vrijednostima.Svoju prolaznost
nazivaš prolaznošću vremena!
Živiš u svijetu s tri dimenzije,
a kad ne možeš ostati uspravan,
radije ćeš pasti nego sjesti.Čovječe,
zašto i gdje si izgubio dimenziju svijesti?Hrvatskozagorski književni zbornik 2018., HZKD, Klanjec, 2018.
PALI HORIZONTI
Unakaženi ponašanjem ljudi,
jedan za drugim,
polako, bez glasa,
u nepovrat se ruše
pali horizonti moje duše.Prognan u vrijeme,
razočaran i sam,
čekam da opet stigne dan,
jednom davno urezan
u moj grješan dlan.
VILIN KONJIC
Kao razigrani plesač,
nad sunčanom rijekom
u nemirnoj radoznalosti,
tka svoj san o sreći,
iluziju o životu –
slavi svoj svadbeni dan.Raduj se i uživaj,
moj mali prijatelju.
Ali i požuri
jer kratko će trajati
tvoj divan san.
PREPOZNAM SE
Prepoznam se ponekad
u nepoznatoj pjesmi
kao u ogledalu.
Dok slušam riječi
koje poznato zvuče,
pitam se:
otkud ja u tuđim pjesmama?Otkud nekom moje misli,
stihovi i rime?
Tko se tako uspješno
koristi time
i piše kao da sve o meni zna,
a živimo
na suprotnim krajevima beskraja.Jesu li moje pjesme uistinu moje?
Ili je svaka pjesma
tek odjek davnog zanosa –
puls svemira koji titra
u ljudskim srcima,
nedovršena simfonija
u vječnome krugu stvaranja.
BEZUMNICI
Kao što je rekao Pavao:
“Nema razumna,
nema nikoga koji traži Boga.
Svi su zastranili,
zajedno se pokvarili.
Nema ni jednoga jedinoga
koji čini dobro.
Njihovo je grlo otvoren grob,
jezicima svojim varaju,
zmijski je otrov na njihovim usnama.
Usta su im puna kleveta i gorčine.
Noge su im brze za prolijevanje krvi;
ruševine s bijedom na njihovim su putovima;
put mira nisu priznali;
nema straha Božjega pred njihovim očima.”Svijetom lutaju bezumnici
koji ne žele znati
kamo vodi ova cesta.O, Bože,
zar u paklu više nema mjesta?Hrvatskozagorski književni zbornik 2016., HZKD, Klanjec, 2017.
ZALOG
Ni ove Badnje večeri ti nisi sa mnom.
Samoća, koja me nemilice razara,
u već umorne mi misli
iznova priziva spoznaju:
NEMAM NIKOGA,
NIKOGA OSIM BOGA,
Nebeskoga Oca koji me je stvorio,
udahnuo mi dušu
i jedini me nikad nije ostavio.Bože, ako je sadašnjost pokora
koju moram proći da bih jednom
spoznao radost prave Ljubavi –
prihvaćam ju s mirom,
kao nezasluženu nagradu,
i sve svoje samoće i tuge
stavljam kao zalog budućnosti
u Tvoje Milostive Ruke,
u koje se s pouzdanjem predajem.
OŽILJAK
Kažu da vrijeme liječi sve rane,
pa bol tijekom vremena
postaje sve manja:
čovjek se navikne na nju
i ona polako nestaje.Moja je rana zacijelila;
ali ostao je OŽILJAK,
velika brazgotina
koja podsjeća na ono što je bilo
– bol ne prestaje.
KORAK PO KORAK DO PADA
Lutali su dugo i uporno
jer, kažu, zadnja umire nada.
Razočarani,
osamljeni,
izgubljeni,
otuđeni od života i ljubavi,
puni tuge i jada
– tražili su svoju novu sreću,
svoj novi put do sklada.Spas su pokušavali pronaći u mnogočemu:
u krugovima podrške,
čišćenju aure,
integraciji poruka eklipsi,
u energetskim razmjenama,
autogenom treningu,
meditacijama
i sistemskim konstelacijama;
kod trenera za osobni rast i razvoj,
hipnoterapeuta,
fitoterapeuta,
u TT EMSP radionicama za empate,
TT Mindfulness radionicama,
pomoću aromaterapije,
intuitivne aromamasaže,
u Access i Access Bars tretmanima,
zvuku gonga i kristalnih zvučnih zdjela,
kroz Theta iscjeljivanja,
u intuitivnim očitanjima,
brojnim putovanjima
i koječemu drugom.Svi pokušaji bili su uzaludni jer
– sreću se ne može naći.
Ona postoji, ali ne može biti cilj:
nusprodukt je čovjekova puta
prema drugim ciljevima,
– puta kojim idemo
ne zato da bismo bili sretni,
već zato što želimo ići svojim putem.Susreo sam ih na raskrižju gdje su,
zbunjeni, na tren zastali
jer je tamo, umjesto putokaza,
stajalo davno postavljeno raspelo:
podsjećanje na Bogočovjeka
koji je dobro znao što Ga čeka,
ali se dragovoljno žrtvovao
da bi drugima postao
Put, Istina, Život i Nada.
Ne shvaćajući da su sklad i smisao
koje tako dugo traže
bliži no ikada,
na samo korak od njih,
i ne prihvaćajući Put koji im se nudi
kao najbolji od svih,
ti su dezorijentirani ljudi,
precjenjujući svoje mogućnosti,
krenuli tražiti dalje:
u vrijeme bez budućnosti,
vođeni mišlju “ovdje i sada”
– korak po korak do konačna pada.
TALAC VREMENA
Zapleten u mreže prošlosti
koje sam davno ispleo,
izgubio sam nadu
da ću ikad više,
na ovome svijetu,
za sebe pronaći sreću,
osjetiti ljubav i mir.Talac sam minulih vremena
i rob njihova odjeka
– sjena tek nalik na živa čovjeka.
JEDNA ZA DOMAJU
Još se zmislim onih lepih dana,
lepih dana naše mladosti,
gda smo skupa rad’ se znali najti
pak si stiha zapopevati.
Zlatni mesec z neba nas je gledal,
vse do jutra ni on nije spal,
našu tajnu nije prepovedal,
našu tajnu kaj on je dobro znal:
Spijmo jednu za domaju,
spijmo si za Hrvatsku,
spijmo čašu za pajdaše
kaj več nisu z nami tu;
spijmo jednu za domaju,
naj se čuje srca glas,
vekivečno da bu živa
i onda gda več ne bu nas!Ide vreme, život se obrne,
dugo nisem čul ni videl vas;
rad’ bi da se vse još jemput vrne,
da si još jemput zapopevamo vu glas:
Spijmo jednu za domaju,
spijmo si za Hrvatsku,
spijmo čašu za vse naše
kaj su prešli več na put;
spijmo jednu za te čase
kaj se več ne vrneju,
spijmo čašu jer i naše
vreme brzo došlo bu!
Spijmo jednu za domaju,
spijmo si za Hrvatsku!
PAJDAŠKA NAPITNICA
Mnoge smo cajte mi skupa bili,
kupicu mnogu skupa smo spili;
pajdaši pravi več puno smo let,
takvu bratiju još ni videl svet.
Bog nam poživi trsje i klet!Zagorje drago, naš mili si dom,
v srcu te nosim, tu svoj sam na svom;
za brege zelene, ljubljeni naš kaj,
kupicu jednu spijmo si zdaj.
Bog nam poživi zagorski raj!Za vse pajdaše kaj nisu z nami,
kupicu spijmo, naj ne buju sami;
gda nas več ne bu, gda luč se zgasi,
popevka naj naša po nebu zvoni.
Bog nas poživi, daj si ga spij!Hrvatskozagorski književni zbornik 2018., HZKD, Klanjec, 2018.
DOŠEL BUM STIHA
Zdavna sam prešel vu dalek svet,
mislil sam – došel bum brzo nazaj.
Nije me bilo več puno let,
dugo nis videl svoj rodni kraj.Zgubil sam mladost, najlepše dane,
v tuđini navek žalosten sam bil.
Gda si pogledam kaj mi ostane –
komaček tebe kaj v srce sam skril.…
Vrnul se budem, makar za kraj,
med drage ljude i brege zelene.
Došel bum k tebi opet nazaj –
Zagorje, naj pozabiti mene.Došel bum stiha, gda nigdo ne znal.
Ne zemlu bum legnul i na njoj bum spal.
Dok mesec se mladi vu zvezde pretače,
kušuval bum grudu zemle domače.
IZVOR ŽEDAN LJUBAVI
Želio sam dom
blagoslovljen mirom i radosti,
sanjao obitelj
punu topline, podrške i ljubavi;
priželjkivao sam smiren život
satkan od davanja i zahvalnosti.
Od tebe sam očekivao
malo razumijevanja i nježnosti.Bio sam spreman puno toga dati,
a zauzvrat tražio sam vrlo malo –
ništa više no što žele svi.Ali, to nisi željela i ti.
UVERTIRA
Zanima te što očekujem od naših susreta?
Za razliku od mnogih oko mene,
nemam unaprijed pripremljene odgovore
na pitanja i situacije koje mi život donosi.
Odgovori dolaze sami od sebe,
ovisno o pitanju i okolnostima
u kojima se nalazim.
Bez otpora u svoj um primam
sve što do mene dolazi i pomaže mi
izgraditi novu kvalitetu života.Komunikacija s tobom vrlo mi je važna
i zato ću paziti da te ne povrijedim
neprimjerenom, jeftinom mišlju,
a kamoli riječju ili djelom.
Ipak, nisam posve siguran da znaš
zašto smo ovdje i što nam se događa:
stvari nisu tako jednostavne
kako se na prvi pogled čini.
Tijela nam, možda, i nisu ugrožena,
ali za duh se to ne bi moglo reći:
ima misli koje ne bi trebale
lutati stazama što nikud ne vode.
Zato susrete različitih umova,
i njihovo usklađivanje u frekvenciji,
cijenim mnogo više od zbližavanja
dvaju različitih spolova,
premda tamna strana moje prirode
nije imuna na zamisli te vrste.
Da, i ja bih se volio igrati –
ali ne na Tvoju ni moju štetu.Ima tananih veza do kojih mi je stalo,
no koje pucaju pod teretom realnosti…
Nakon svega, zanima me samo Ljubav –
čista od onoga što nije, a nalikuje na nju.